Advent u Zagrebu. Ima li ljepše pozivnice za posjet hrvatskoj metropoli koja se pretvorila u čarobnu božićnu bajku? Posjetiti Zagreb i uživati u nezaboravnim sadržajima koji spajaju tradiciju, zabavu i gastronomiju je doživljaj za sebe. A kultura? Kulturu sam ostavio za kraj, kao šlag na tortu. Naime, moja vesela družina svoj boravak u Zagrebu okrunila je u središtu hrvatske nezavisne kazališne scene – Scenoteci. Lokacija, zagrebačkog doma Kerekesh teatra (Draškovićeva 80) je sjajna. Centar grada, a parking preko puta ceste u Branimir Centru, osigurava bezbrižan i dobar provod u ukusno dotjeranoj Scenoteci.
U foajeu Scenoteke dočekala nas je strašna gužva. Razumljivo, predstava je bila rasprodana. Na žal muškog dijela društva morali smo preskočiti „welcome drink“ na šanku kako bi na vrijeme zauzeli svoja mjesta u dvorani. Bio sam oduševljen rijekom mladih ljudi, ljubitelja teatra, koji su začas popunili dostupnih 350 sjedećih mjesta.
Da nisam vam rekao koju predstavu smo gledali?
Došli smo pogledati novu komediju Kerekesh teatra „Godišnjica mature“, koja će se u Varaždinu igrati tek sljedeće godine na „Danima smijeha“. Iznimno dobar tekst i režiju predstave potpisuje Jan Kerekeš, koji ujedno i glumi zajedno s vrlo zaigranim i jučer posebno nadahnutim kolegama i kolegicama: Glorijom Dubelj, Iskrom Jirsak, Mateom Elezović Brdar, Ivanom Čuićem i Zoranom Pribičevićem. Jan Kerekeš predstavu započinje, redateljski suptilno, u polumraku, uz muziku i ples mladih ljudi zavezanih ruku i nogu. Radi se o otetim dobrodržećim maturanti(ca)ma kojima nakon što su shvatili što ih je zadesilo preostaje, kao jedina mogućnost izlaska iz neugodne situacije , međusobni dogovor. Nakon dobro tempirane uvodne priče slijedio je psihološki rasplet. Svađe, strah, neizvjesnost i nervoza razotkrivaju događanja s maturalnog putovanja u Grčku. Svaki od šest izabranih maturanata rasvjetljava svoje viđenje maturalnog putovanja. Iste događaje, oni brutalno razgolićuju frustracijama, promatraju različito, pokušavajući uvjeriti druge da nisu činili ništa loše.Što se je dalje dešavalo neću vam prepričavati jer vam neće biti zanimljivo pogledati ovu sjajnu predstavu Jana Kerekeša. Poruka iznimno napete priče je jasna. Današnje uspješne karijere ili brakovi ne mogu izbrisati školske dane i događaje. Ova umaknuta komedija se ne zaboravlja tako brzo (iako ja nemam grižnje savjesti jer nisam bio na maturalcu). Tjera vas na preispitivanje tko smo danas i što smo bili kao srednjoškolci. U godinama kad su mi sjećanja već stubokom izblijedjela, počeo sam češljati po starim slikama iz sedamdesetih. Važeš ih, razmišljaš u što su se tijekom svih ovih godina pretvorili tvoji školske kolege. Moja generacija u pobožne ljude, nekad maturalci nisu bili ono što su danas.
Preporučam obavezno pogledati!
PIŠE: Marijan Hižak
