NIKOME NI RIJEČI!

Draga publiko! Hvala što ste kliknuli na “Nikome ni riječi” i ako još uvijek čitate ova slova – dobro mi došli!

OVO KAŽEM JA

Ovo je moja prva autorska predstava, pisala sam ju, smišljala i slagala 9 mjeseci. Prvenstveno je, kao i sve moje priče, priča o ljubavi, ali je i priča o mržnji. Ona je priča o meni, ali i tebi i njemu i njoj i nama i vama, ali i njima. O ljubavi, ali i o mržnji. Za mame i ne mame i sve vrste tata. O snazi žene, ali i žudnji za muškom rukom. O ludilu i avanturi. O odustajanju od laži i strahu od istine. O dolascima i odlascima. O suzama i trepavicama. O letovima, pustinjama, muhama i ribama. O loptama i stopalima. O glamuru i besparici i malo o mom autu. Jesu li godine važne ili su koze prestare? Vjerujemo li u
bajke ili još ima vjernih? Zašto su tange crvene? Zašto smo tu? I za kraj – hoćemo li zajedno kroz?

OVO KAŽE MOJA PUBLIKA

“Dobra večer Petra! Morao sam Vam se javiti. Vaša predstava je za mene  nešto novo i neočekivano…Van svih “ standarda”. Al stvarno ostavlja pod dojmom dobra dva dana. Moram Vam priznati da razmišljate o stvarima na koje nikad nisam skrenuo pažnju. Meni stvarno TOP! Letite i ne dajte da Vas ikad itko prizemlji! Život je 0 ako ga ne živiš na svoj način!”

“Draga Petra, bila sam večeras na Vašoj predstavi i osjetila sam potrebu napisati Vam par riječi. Nisam znala ništa o Vašem životu jer od kada sam počela raditi na sebi i nalaziti unutarnji mir, prestala sam pratiti medije. Nasmijali ste me večeras bezbroj puta, ali i dva puta su suze potekle (dio sa unutarnjim djetetom i na kraju kada ste govorili o judskosti). Drago mi je vidjeti drage ljude koji cijene liudskost, srce i ne zabadaju nos u tuđe živote. Drago mi je da ste našli ljubav. Želim Vam jos puno sreće i ljubavi u životu. Šaljem Vam zagrljaj.”

“Draga Petra, bilo je odlično i baš sam uživala! Hvala na smijehu, aI da, fakat, potaknu Vaše (tvoje) teme na neka promišljanja, a nadam se, i na neke hrabre poteze! Vršnjakinja iz 1. reda”