GOLA ISTINA
Mislite da Alex navek najebe od Bare? Situacija je puuuno gorša nego si morete i zamislit… Bara je tu, dahče mu za vratom i prati…
IGRAJU:
Vojin Perić,
Anita Matković,
Ružica Drenski,
Ružica Domić-Lalović,
Marijo Glibo,
Andrej Drenski – gost,
violinistica Lucija Stanojević
AUTORSKI TIM:
Autorski projekt: Sare Stanić Blažević,
Tekst: Kristina Kegljen i ansambl,
Kostimografija: Matea Japec,
Glazba: Lucija Stanojević,
Scenski pokret: Branko Banković,
Dizajn svjetla: Lana Nežmah,
Autor fotografija i video: Jasenko Rasol,
Grafičko oblikovanje: kunazlatica
Ljudi, građani, civili stoje u redu po ne zna se koji put u životu i čekaju komad papira, birokratsku slamku spasa nakon koje će im život opet, nakratko, biti podnošljiv, pod kontrolom, uredan. Taj papir ne dolazi, i ne dolazi toliko dugo da građani počnu sumnjati da su prečekali, da su čekajući umrli.
U tom birokratskom, državnoslužbeničkom Čistilištu, gledajući unaprijed i gledajući unatrag, a sve vrijeme gledajući u Šalter, pobrojavaju što je od njih ostalo, što je preživjelo smrt. Psovke, hidratantne kreme, biljke koje će i nakon njih trebati zalijevati, hrana koju su voljeli, želja za plesom i vječna spremnost na otpor. Umrli su čekajući, kao što su i živjeli čekajući, ali čekanje je i u smrti i u životu ispunjeno digresijama između čekanja, digresijama humora, sitnica, tišine.
Pa, u konačnici, i Smrt je kratka digresija između ovozemaljskog i vječnog čekanja.
Sara Stanić Blažević